Cijeli opus temelji se na vlastitoj imaginaciji. Kao i obično, potrebni su temelji na kojima se crpe ideje. Najveći dojam ostavile su knjige Ericha Fromma „Umijeće ljubavi“ i Vasilija Kandinskog „O duhovnom u umjetnosti“. Čitajući ih dale su neiscrpan izvor saznanja kako duhovnost utječe na umjetnika i njegov rad.                                                                                           

Impresionizam i ekspresionizam neiscrpan su izvor saznanja i inspiracije u smislu osobnog viđenja i mogućnosti korištenja raznih poteza. Apstraktni ekspresionizam korišten je kao oslonac daljnjeg razvoja. On je umjetnost izražavanja duhovnih, psihičkih, egzistencijalnih osjećaja, vizija i predodžbi apstraktnim formama.

 

O radu  

Fascinacija svijetlima velegrada, reklame u gradu, razni natpisi, ekrani i šetnja noću razvila je svijest i želju za stvaranjem. Raznolikost boja navela je na istraživanje, promišljanje od realnog do apstraktnog i ekspresivnog sadržaja. Pokušaj promatranja oko sebe, uvid detalja koji dosad nisu primjećivani stvaraju osobnost u novom vizualnom djelu i svijetu. Interes psihologije, psihoanalize a i sam povijesni dio stvorio je nagon za podjelu misli osobnog iskustva i povijesnog dijela smatrajući važnim u izboru teme. Cilj je izraziti svoj unutarnji doživljaj potaknut vanjskim vibracijama i efektima koji nas okružuju. Sav pokret oko nas ima golem utjecaj na naše živote. Sve te reklame, svjetla i sav taj nemir. Grad i noćni život koji nas okružuje samo je dio koji daje unutarnji osjećaj da se nešto događa, a da ni sami nismo svjesni koliko to utječe na nas.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Temelj je ljubav koja djeluje na pojedinca i okolinu. Sam smisao ljubavi ne bi postojao kada bi pojedinac bio sam. Smisao nije zadiviti publiku već stvoriti jedan vizualni efekt koji će pobuditi osobni dojam i reakciju na pojedinca. Ljubav je odgovor na problem ljudske egzistencije. Ljubavna praksa i primjena umijeću zahtjeva disciplinu. Problem nije samo u discipliniranom obavljanju nekog umijeća već je to problem discipline u čitavom čovjekovom životu.

          Način na koji je doživljen grad jedinstven je i individualan. Slike su ekspresionističke jer izravno izražavaju emocije i bave se izražavanjem unutarnjih, psiholoških, duhovnih i egzistencijalnih stanja. Djela ukazuju na unutarnju podsvijest onako kako su doživljena noćna događanja i unutarnje stanje duha. Rad je apstraktna forma u kojoj se početni motiv još može naslutiti. Sitni i nježni potezi kista koji su korišteni naglašavaju određene dijelove koji su smatrani bitnima.Postoji želja da se osjeti potez kao kod impresionista koji stapanjem boje u boju dobivaju određen vizualni dojam. To je dio procesa i kroz taj proces izražen je karakter. S druge strane postoji snažan potez na određenim dijelovima kojeg koriste ekspresionisti. Taj potez opisuje snažnu osobu. Impresionizam i ekspresionizam neiscrpan su izvor saznanja i inspiracije u smislu osobnog viđenja i mogućnosti korištenja raznih poteza. Apstraktni ekspresionizam korišten je kao oslonac daljnjeg razvoja. On je umjetnost izražavanja duhovnih, psihičkih, egzistencijalnih osjećaja, vizija i predodžbi apstraktnim formama.

          Novi objekti, oblici, razigranost, izražavanje linija, oblika i boja. Sve se to nalazi u novom usavršenom planu. Sav taj apsurd oblika koji su raspoređeni po prostoru unutar jednog stvara jedan trodimenzionalni dojam. Nije cilj zadiviti publiku već pojedinca koji sam ima svoj udio promišljanja i svoj osobni dojam na određen dio slike. „Pravo umjetničko djelo nastaje „iz umjetnika“ na tajnovit, zagonetan, mističan način. Odriješeno od umjetnika, ono stječe samostalan život, postaje osobnost, neovisan duhovni subjekt koji živi i materijalno realan život koji je biće. Ono dakle nije ravnodušna i slučajno nastala pojava, indiferentna i u duhovnom životu, nego poput svakog bića, posjeduje produktivnu, aktivnu snagu''. 1

         Apstrakcija je dala domišljatost novom planu. Bilo je bitno prikazati sav taj nered; kugle, grane, komadi drva koji čine jednu cjelinu na slici. Vizualni efekti su stvorili jednu atmosferu koja je izazvala nešto što nije iz opipljivog svijeta. Preklapanje likovnih vrijednost stvara osobni sadržaj koji je bitan za razvoj unutarnjeg duha i svijesti. Osobne ideje i izdvajanje iz realnog svijeta je jedan proces koji se razvijao tijekom stvaranja. Misao se javlja kao ideja koja daje sve novije i novije neiscrpne izvore novih saznanja. Eksperimentiranje je dopustilo da se dobiveni efekti organiziraju kao jedan plan koji stvara trodimenzionalni efekt. Smisao je istraživati dalje i razraditi već ono stvoreno. Ljubav je ta koja daje poticaj. Ona je ta koja pokreće emocije i djeluje izravno na rad samog umjetnika i društvo. Ona je ta koja će djelovati tokom sljedećih godina razvojne atmosfere, novih ideja i duhovnog preobražaja.

        Cijeli opus temelji se na vlastitoj imaginaciji. Kao i obično, potrebni su temelji na kojima se crpe ideje. Najveći dojam ostavile su knjige Ericha Fromma „Umijeće ljubavi“ i Vasilija Kandinskog „O duhovnom u umjetnosti“. Čitajući ih dale su neiscrpan izvor saznanja kako duhovnost utječe na umjetnika i njegov rad. Bog je zaslužan za talent koji je dan čovjeku, a čovjek je taj koji ga mora razvijati. Provođenje u prirodi dalo je prinos novim osobnostima. Promatranje boja u njoj, krajolika, raznih oblika grana, kora drveća bile su samo temelj da se razvije apstraktna ideja za stvaranje i prenese na platno. Kombinirajući međusobno objekte dala je jednu zanimljivu kompoziciju ravnopravnu prirodi. Iako se rad temelji na apstraktnoj umjetnosti ni jedan pravac nije imao izravan utjecaj premda bi se moglo reći da je Vasilij Kandinski ostavio najveći dojam. Nije djelovao njegov način rada već kombinacija boja i forme koje koristi u svojim slikama. Težnja k uživljavanju ima odnos između čovjeka i vanjskoga svijeta. Težnja apstrakciji je posljedica čovjekove unutarnje uznemirenosti izazvane pojavama vanjskog svijeta. Bilo je potrebno zadovoljiti osjećaj koji je ovladao apsolutnim umjetničkim htjenjem.

        Postavlja se pitanje; „Je li ljubav umijeće? Ako jest, ona zahtijeva znanje i trud. Ili je ljubav ugodno osjećanje koje se rađa slučajno, nešto što čovjeka »obuzme« ako ima sreću?“ 2 Kao i ljubav tako i svaki umjetnički rad zahtjeva znanje i trud. Rađa se slučajno iz vlastite osobnosti nakon što čovjeka obuzme sreća i neizmjerno zadovoljstvo za stvaranjem. Zagreb i nove osobnosti su samo početna faza daljnjeg razvoja. Bog, čovjek, priroda i ono što je čovjek stvorio su samo djelić onoga što daje inspiraciju i duhovnu snagu za početak i kraj nastalog.

1      Vasilij Kandinski, O duhovnom u umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1999.god., 216.str.

2      Erich Fromm, Umijeće ljubavi, VBZ, Zagreb, 2000.god., 11.str.